Kraj sezone 2013./2014.

IZLOŽBA I NOVI BROJ KAZALIŠNIH NOVINA

1Nakon desetak godina stanke Gradsko kazalište Požega nastavilo je s tradicijom izdavanja Kazališnih novina na kraju sezone. Deseti jubilarni broj, kao prijašnji, donosi u tekstovima presjek sezone 2013./2014. s posebnim osvrtima na predstave vlastite produkcije. Ove sezone bilo ih je čak pet: „Umjetnička akcija“ i „Vjenčani list“, dvije dječje pokazne predstave Male škole kazališta („Bakina Božićna priča“ i „Suncokret“) kao i već tradicionalna dječja blagdanska predstava "Darovi Djeda Božićnjaka". Nekoliko je i tematskih tekstova, a djelatnici Gradskog kazališta iako s malim zakašnjenjem prisjetili su se i prošle godine preminulog Zdenka Perutke, Požežanina koji je ostavio dubok trag u kazališnom životu Grada kroz gotovo četiri desetljeća neprekidnog glumačkog djelovanja.

Središnji dio sada već protekle sezone svakako je predstava „Vjenčani list“ na koju je podsjetila i prigodno postavljena izložba u Galeriji Ciraki uz pomoć Anite Grbavac Jakobović i Vere Ćuže Abramović, a koju građani mogu još uvijek pogledati radnim danom u vremenu od 10.00 do 12.00 sati. U nazočnosti brojnih prijatelja kazališta izložbu je otvorio gradonačenik Vedran Neferović. Obuhvaćeno zajedničkim nazivom „Teatralia“, ravnateljica kazališta Valentina Soldo naglasila je želju da i to postane dio ovdašnje kazališne tradicije kojom će se obilježiti kraj kazališne sezone. Taj sasvim (ne)obični ponedjeljak završio je večernjim koncertom naše poznate pjevačice Ivane Kindl kojoj je ovo bio i prvi službeni koncert u rodnom gradu. Uz svoj band koji je za ovu priliku popunio još jedan Požežanin, Jurica Leikauff, klavijaturist „Prljavog kazališta“, Ivana Kindl je pružila izvrstan glazbeni ugođaj izvodeći brojne standarde soula, rocka kao i svojih skladbi, a dobro raspoloženje nastavilo se potom u „Kazališnoj kavani“ uz svirku mladog požeškog banda „Javni red“ i glazbene zvijezde koja dolazi - Brune Oberan.

Puno događanja na kraju sezone koja se s pravom može nazvati uspješnom. Od rujna do lipnja na daskama Gradskog kazališta odigrano je čak 57 domaćih i gostujućih predstava. U ovom prostoru upriličeno je i preko 50-tak drugih događanja, od projekcija filmova, koncerata, predavanja, tribina, različitih svečanosti, da je Kazalište imalo pet gostovanja uz brojne druge redovite aktivnosti govore kako se radilo „punom parom“. Što će se pak događati iduće sezone u kojoj Gradsko kazalište Požega obilježava 20 godina od utemeljenja i čak 300 godina kazališne tradicije ostavit ćemo kao malu tajnu.

 

Najava 20. obljetnice GKP-a

Tri stoljeća kazališne tradicije u Požegi

Teško da se ijedan grad u širem okruženju može pohvaliti s tri stoljeća starom kazališnom tradicijom kao što može Požega u kojoj je prema pisanju književnog povjesničara Tome Matića (1874.-1968.) prva kazališna predstava odigrana 27. kolovoza 1715. godine. Iako precizno datiran, naziv predstave nažalost nije ostao zabilježen, ali je zapisano kako je pozornica bila postavljenja pod šatorskim platnom u dvorištu isusovačkog samostana. I stoga je ova obljetnica izuzetno važna za sveukupni kulturni i povijesni život Požege, dokazujući visoki stupanj tadašnjeg društvenog života samoga grada i njegovih stanovnika. Požežani su u to vrijeme iskazali i snažni nacionalni osjećaj jer se samo tri godine poslije s kazališne pozornice progovorilo hrvatski.

Drami je sačuvan čak i naziv, „Sapritius et Nicephorus (duo christiani quorum hic laurem martyrii, quod inimico parcere noluerit, amisit). Bila je to kako stoji u njezinoj tadašnjoj najavi tragična igra čiji se izvornik još uvijek čuva u Munchenu, a na interentu su fragmentarno dostupni digitalizirani dijelovi pojedinih scena. Predstava je izvedena pred crkvom sv. Lovre i pretpostavlja se kako je izvedena na hrvatskom jeziku jer je gledateljima podijeljen sadržaj napisan na njemačkom, francuskom i latinskom jeziku, očito da predstavu mogu pratiti i oni koji nisu govorili hrvatski jezik. Jer sve se to događa vrlo brzo nakon izgona Osmanlija koje su čak 150 godina vladali ovim krajem i tko zna ne bi li Požežani, da nije bilo osvajačkog jarma, gledali kazališne predstave u isto vrijeme kada i stari Hvarani. No, ostavimo se što bi bilo da je bilo jer se valja okrenuti sadašnjosti i novim izazovima koji se postavljaju pred Gradsko kazalište Požega. Ovu bi vrijednu i veliku obljetnicu svakako trebalo dostojno obilježiti i to dvostruko, možda čak i trostruko. Naime, točno 230 godina nakon prvog spomena kazališta, u travnju 1945. godine osnovana je u Požegi Sindikalna kazališna grupa koja je stvorila temelje za prvo profesionalno kazališe koje u Požegi djeluje od 1948 do 1957. godine, da bi 10. ožujka 1995. godine bilo svečano otvoreno Gradsko kazalište Požega uz predstavu simboličnog naziva „Gle kako dan lijepo počinje“.

Već na prvi pogled povijest Gradskog kazališta, bar oni važniji datumi njegovog djelovanja, vezana je brojkom pet koja je pak svojevrsni simbol izvrsnosti. Ne smijemo biti neskromni i tvrditi kako je Gradsko kazalište dosegnulo izvrsnost, no sve što se događalo protekla dva desetljeća bilo je upravo na tragu tog željenog cilja. Govore o tome predstave vlastite produkcije koje su odigrane na pozornicama diljem Hrvatske, od nacionalnih kuća do renomiranih domaćih kazališta. Valja istaknuti i Nagradu hrvatskog glumišta, domaćeg kazališnog Oscara, koju je 2002. godine zavrijedila Antonija Stanišić za svoju ulogu Lisice u dječjoj predstavi „Pinocchio“ kao i brojne ostale nagrade i priznanja u različitim kazališnim kategorijama koje je zavrijedilo Gradsko kazalište i njegovi glumci. Požega nikada kao sada nije iznjedrila čak pet mladih glumaca koji su u posljednjih nekoliko godina završili Akademiju dramskih umjetnosti te ih povremeno viđamo i na daskama kazališta gdje su odigrali prve role, a još dvoje odnosno dvije mlade Požežanke trenutno polaze Akademiju. Zbog svega izrečenog tri stoljeća kazališne tradicije u Požegi zavrjeđuje puno više pozornosti od obične obljetnice, iako smo već sada svjesni kako će obljetnica biti uklopljena u stvarne mogućnosti, ponajprije financijske. U vrijeme kada se režu troškovi na sve strane praksa je da najprije „strada“ kultura.

To se već osjetilo ove godine u kojoj je Ministarstvo kulture RH doznačilo Gradskom kazalištu svega dvadesetak tisuća kuna za predstavu „Vjenčani list“ dok su još prije nekoliko godina sredstva bila i višestruko veća. Nikad manje u posljednjih nekoliko godina, a s druge strane nikad više ideja, želja i na kraju obveza prema ovoj visokoj obljetnici Gradskog kazališta Požega.

Suncokret - Mala škola kazališta

Nakon prosinačke „Bakine Božićne priče“ stiže ubrzo i nova pokazna predstava Male škole kazališta imena „Suncokret“ za koju je tekst napisala Slavica Jelić dok se redateljskog posla prihvatila Sanda Krmpotić. „Suncokret“ uranja u dječju svakodnevnicu; školu, sazrijevanje, prijateljstva, prve ljubavi, sve ono što ih okružuje tijekom dječje dobi sa svim problemima koji su za njih tako veliki. Cvijet je pri tom poslužio kao metafora ljudskih osobina ali i ljepoti za većinu najboljeg dijela života – odrastanja. U predstavi sudjeluju svi polaznici Male škole kazališta i stoga je prilagođena svim mladim uzrastima.

sunceplak

30.6.2014

gg

Plemena - Planet Art/Teatar Exit

Naziv predstave Plemena s pravom aludira na ono primitivno u ljudima što ih i danas često nagoni da se grupiraju, izoliraju i neprijateljski gledaju pripadnike drugih skupina. Ali isto tako podsjeća i na duh zajedništva, na odanost i vjernost, ljubav prema svojima, sve dok pripadnost nekom plemenu ne postane osnovna odrednica našeg identiteta i dok nas ne sputava da pripadamo i drugim plemenima, da ih prihvaćamo i uvažavamo. Drama Plemena engleske spisateljice Nine Raine osvojila je nekoliko najvažnijih svjetskih nagrada za najbolji dramski tekst. To svjetski aktualno djelo preveo je i adaptirao Marko Torjanac, a na scenu Teatra Exit postavila Slavica Knežević. Plemena problematiziraju brojna pitanja, a ne samo život osoba s invaliditetom i način na koji ih najbliža okolina prihvaća. To je i priča o ograničavajućim stereotipima, o posesivnoj ljubavi koja u svom ekstremnom vidu prelazi u sebičnost, to je i priča o roditeljima i djeci, priča ne samo o fizičkom nedostatku sluha, već i o onom mnogo važnijem – sluhu za tuđa osjećanja. U klasičnom dramskom redoslijedu događaja ispričana je priča sasvim obične obitelji u kojoj je sin Billy od rođenja gluh. Pokušavajući se prilagoditi sinovljevim potrebama uzrokovanim njegovim hendikepom ostali članovi obitelji zapravo njega podređuju svojim potrebama. U želji da mu olakšaju život s hendikepom, oni taj isti hendikep ne prihvaćaju, poriču ga. Odbijaju naučiti znakovni jezik kako se „njihov sin ne bi razlikovao“ Uče ga govoriti, čitati s usana, odnosno slušati, ne uviđajući pritom da oni sami ne čuju njega, da su gluhi za njegove potrebe. Do preokreta dolazi kada Billy upozna djevojku iz gluhe obitelji koja također postupno ostaje bez sluha – Kazalište HR

plemena-1

Igraju: Marko Torjanac (Christopher), Slavica Knežević / Jasna Palić Picukarić (Beth), Slaven Španović (Billy), Lana Gojak / Vanda Winter (Ruth), Matija Kačan / Janko Popović Volarić (Daniel), Petra Kurtela (Sylvia)

Stranica 22 od 24