Da pa?

Da pa? (prema motivima drame „Nula kuna po minuti“ Karmele Špoljarić)
Kad si u OBITELJSKOJ TARIFI razgovori su NULA KUNA PO MINUTI, dok bi oni uživo mogli puno više KOŠTATI.
Tinejđerska drama „Nula kuna po minuti“ hrvatske autorice Karmele Špoljarić nagrađena je nagradom „Marin Držić 2011. godine“ no i desetak godina nakon toga tema je i više nego aktualna.
Užurbani životi, iskrivljena slika društva kojom nas bombardiraju preko društvenih mreža, manjak komunikacije, nerazumijevanje i neprihvaćanje različitosti uz sve to i pandemija koja nas je još više
zatvorila u nas same i otuđila jedne od drugih. Pretvorili smo se u društvo zombija koje ne skida pogled s ekrana. Poput voajera promatramo tuđe živote i njihove probleme dok smo u isto vrijeme
nesvjesni vlastitih života i problema s kojima se trebamo uhvatiti u koštac. Roditelji prenatrpani poslom i brigama „odraslih“ nemaju vremena za „dječje gluposti“, a kada uhvate vremena obično
bude prekasno…
Kroz život koračamo kao da je maskenbal, spretno skrivajući svoje pravo lice, osjećaje i probleme dok javno prezentiramo uljepšanu sliku naše svakodnevice. Jedno govorimo, drugo mislimo, a treće
objavljujemo.
Poznajemo li svoje prijatelje?
Poznaju li roditelji svoju djecu?
Poznaju li djeca svoje roditelje?
Poznajemo li sami sebe?
ANA, 17 godina (o roditeljima)
„Pa oni su miljama daleko od svega, nemaju pojma kako se danas živi. Ne kuže ništa i ne znaju ništa.“
RENE, 16 godina (o izlascima)
„Kad zasvira Ceca stari moj… Sve te skulirane trebice, sve se dižu, bulje se njišu, ruke u zraku!“
RODITELJI:
„Bože! Kako to govoriš? Kao da si odrasla! Preko noći!“
„Što to pričaš? Pa ti si dijete!“
„Nije me briga za takve gluposti!“
„Slušaj, nemoj se praviti pametna!“
„Ne znam sada, imam puno posla. Nemoj mi samo raditi bespotrebne skandale i scene.“
IGRAJU: Paula Matanović, Petar Vrgoč, Marta Matoković, Klara Malčić, Zaharije Matijević, Antonija Markanjević, Lorena Grgić, Ena Martić, Ivan Vukelić

REDATELJ: Andrija Krištof