Teško da se ijedan grad u širem okruženju može pohvaliti s tri stoljeća starom kazališnom tradicijom kao što može Požega u kojoj je prema pisanju književnog povjesničara Tome Matića (1874.-1968.) prva kazališna predstava odigrana 27. kolovoza 1715. godine. Iako precizno datiran, naziv predstave nažalost nije ostao zabilježen, ali je zapisano kako je pozornica bila postavljenja pod šatorskim platnom u dvorištu isusovačkog samostana; dokazujući visoki stupanj tadašnjeg društvenog života samoga grada i njegovih stanovnika. Požežani su u to vrijeme iskazali i snažni nacionalni osjećaj jer se samo tri godine poslije s kazališne pozornice progovorilo hrvatski. Drami je sačuvan čak i naziv, „Sapritius et Nicephorus (duo christiani quorum hic laurem martyrii, quod inimico parcere noluerit, amisit)". Bila je to, kako stoji u njezinoj tadašnjoj najavi, tragična igra čiji se izvornik još uvijek čuva u Munchenu, a na interentu su fragmentarno dostupni digitalizirani dijelovi pojedinih scena. Predstava je izvedena pred crkvom sv. Lovre i pretpostavlja se kako je izvedena na hrvatskom jeziku jer je gledateljima podijeljen sadržaj napisan na njemačkom, francuskom i latinskom jeziku, očito da predstavu mogu pratiti i oni koji nisu govorili hrvatski jezik. Jer sve se to događa vrlo brzo nakon izgona Osmanlija koje su čak 150 godina vladali ovim krajem i tko zna ne bi li Požežani, da nije bilo osvajačkog jarma, gledali kazališne predstave u isto vrijeme kada i stari Hvarani. No, ostavimo se što bi bilo da je bilo jer se valja okrenuti sadašnjosti i novim izazovima koji se postavljaju pred Gradsko kazalište Požega.
Naime, točno 230 godina nakon prvog spomena kazališta, u travnju 1945. godine osnovana je u Požegi Sindikalna kazališna grupa koja je stvorila temelje za prvo profesionalno kazališe koje u Požegi djeluje od 1948 do 1957. godine, da bi 10. ožujka 1995. godine bilo svečano otvoreno Gradsko kazalište Požega uz predstavu simboličnog naziva „Gle kako dan lijepo počinje“ u režiji Ivice Plovanića. Već na prvi pogled povijest Gradskog kazališta, bar oni važniji datumi njegovog djelovanja, vezana je brojkom pet koja je pak svojevrsni simbol izvrsnosti.
Ne smijemo biti neskromni i tvrditi kako je Gradsko kazalište dosegnulo izvrsnost, no sve što se događalo protekla dva desetljeća bilo je upravo na tragu tog željenog cilja. Govore o tome predstave vlastite produkcije koje su odigrane na pozornicama diljem Hrvatske, od nacionalnih kuća do renomiranih domaćih kazališta. Treba istaknuti i Nagradu hrvatskog glumišta, domaćeg kazališnog Oscara, koju je 2002. godine zavrijedila Antonija Stanišić za svoju ulogu Lisice u dječjoj predstavi „Pinocchio“ kao i brojne ostale nagrade i priznanja u različitim kazališnim kategorijama koje je zavrijedilo Gradsko kazalište i njegovi glumci.
Požega nikada kao sada nije iznjedrila čak pet mladih glumaca koji su u posljednjih nekoliko godina završili Akademiju dramskih umjetnosti te ih povremeno viđamo i na daskama kazališta gdje su odigrali prve role.
"Gle kako dan lijepo počinje", 1995. g.