tri stoljeća kazališne tradicije

Gostioničarka

g mali

Carlo Goldoni: Gostioničarka

O predstavi: U jednom slavonskom gradu sredinom prošlog stoljeća, u malom pansionu skupilo se šaroliko društvo, iz samo njima znanih razloga.
Šarmantna vlasnica pansiona, Ruža, svojom vedrinom i zavodljivošću očara sve goste pansiona. Osim jednog! Iznervirana njegovim stavom prema ženama i njoj samoj, odluči da će i njega zavesti, samo kako bi mu dokazala da nije imun na ženske čari.
U urnebesnom zapletu punom predvidljivih i nepredvidljivih situacija, u izvedbi izvrsnih glumaca, dotičemo se vječne teme muško-ženskih odnosa, ženskih izbora, prava i sloboda; muške zatucanosti, ali i očaranosti ženama.
I sve to uz obilje smijeha. Što ne isključuje ukazivanje na probleme svakog društva kada je riječ o ženama i muškarcima. Jer dobra komedija zabavlja, upozorava, uči, osuđuje i opravdava! I donosi neočekivana rješenja.

Glume:

Ružica Maurus……….. Gostioničarka Ruža
Marin Klišmanić……… Kapetan Lujo Bona
Antonio Jakupčević……. Gabor Fösveny Balatoni Gróf
Goran Malus…………… Gospodin Antun Svinjarević
Lena Medar……………. Ana
Anabela Sulić………….. Marijana
Ivan Vukelić……………. Franjo
Matko Trnačić………….. Mali

Adaptacija teksta: Lada Kaštelan i Davor Svedružić
Redatelj: Davor Svedružić
Scenografija i kostimografija: Marita Ćopo
Scenski pokret i koreografija: Maja Huber
Autor glazbe: Tin Tonković
Oblikovanje svjetla, rasvjeta: Goran Krmpotić
Ton majstor: Dario Hak
Rekviziterka: Marija Matijanić
Majstor scene, inspicijent: Renato Pok
Garderobijerka: Ljiljana Rodić
Dizajn plakata: Denis Treskanica
Foto: Robert Demo

Produkcija: Gradsko kazalište Požega, listopad 2023.

View the embedded image gallery online at:
https://www.gkp.hr/repertoar/492-gostionicarka#sigProId3f879c9705

Teško da se ijedan grad u širem okruženju može pohvaliti s tri stoljeća starom kazališnom tradicijom kao što može Požega u kojoj je prema pisanju književnog povjesničara Tome Matića (1874.-1968.) prva kazališna predstava odigrana 27. kolovoza 1715. godine.

Iako precizno datiran, naziv predstave nažalost nije ostao zabilježen, ali je zapisano kako je pozornica bila postavljenja pod šatorskim platnom u dvorištu isusovačkog samostana; dokazujući visoki stupanj tadašnjeg društvenog života samoga grada i njegovih stanovnika.

Povijest kazališta