San ivanjske noći

O predstavi:
Na Ivanjsku noć, najkraću i najčarobniju noć u godini, kada se, prema predaji, miješaju vilinski i ovaj naš ljudski svijet, mladi Atenjani Helena, Hermija, Demetrije, Lisandar te šarolika skupina obrtnika, ujedno i amaterskih glumaca, zaglave u šumi i budu izloženi spletkama, zabunama i hirovima vila i vilenjaka. Noć naposljetku završi sretno; razdvojeni zaljubljeni parovi budu spojeni kako i dolikuje/priliči, a ljudski i vilinski svjetovi budu razdvojeni, kako je svakako bolje za sve.

Definiranje i pitanje pouke djela ima neobičan i ne-lektirski odgovor i zato ulazimo u vlastito promišljanje i možda, vlastitu filozofiju. Naime, ne znamo koja je pouka djela. Dok kod ostalih klasičnih komada tog perioda gotovo odmah možemo odgovoriti da je pouka Ne kradi!, Ne ubij!, Ne budi arogantan, Bogatstvo nije najvažnije, itd. – ovdje stojimo pred humorom i veseljem teksta, ali bez konkretnog odgovora ima li taj tekst neki dublji, moralni oslonac, nešto što ga čini klasikom i s te filozofske strane. I time moramo zaključiti – ovaj tekst je vježba veselja. Veselja pisanja, veselja igranja, veselja gledanja, veselja ljubavnih drama i veselja života općenito. On od nas traži da se podsjetimo da su humor, jednostavnost, zabuna i romantika životne i kazališne teme ravnopravne osveti, patnji i nesreći. Ovaj tekst je remek-djelo jer nas veselo opominje: Ne uzimajte sebe ozbiljno!, “Ne budite zle nam volje, drugi puta bit će bolje” – a ta se lekcija možda ipak lakše, konkretnije i dugotrajnije prenosi putem lakoće i razigranosti, a ne drame, patnje i suza. I hvala piscu na toj genijalnosti.

Vježbanje veselja bilo je i glavna potka rada na ovoj predstavi Sna koja je nastala iz ispita glume na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu pod mentorstvom Renea Medvešeka i Sare Stanić Blažević. Uz tek nekoliko rekvizita i jednostavna kostimografska rješenja tadašnji su studenti druge godine na praznoj pozornici bili prepušteni vlastitoj mašti i hrabrosti izvedbe. Iako je njih šestero preuzelo sve uloge ove složene komedije, njezini se zapleti i dalje lako prate, što dijelom zahvaljujemo Bardu (i vještim Sarinim škaricama, op. Renea Medvešeka), a dijelom talentu i sposobnosti preobrazbe mladih glumaca, koji su se od svog prvog uspješnog nastupa nadali nekoj prilici da se svome Snu vrate u profesionalnim uvjetima, što im je nekoliko godina kasnije ova neobična troprodukcija Teatra EXIT, Gradskog kazališta Požega i Akademije dramske umjetnosti i omogućila.

Za ovaj su uvod zapravo važne samo dvije riječi: mašta svih uključenih, glumaca i publike, i čarolija: čarolija igre, gledanja i naravno, posljednje, ali ne i najmanje važno, prve zaljubljenosti.

Trajanje: 1h i 40 min

Autorski tim:
Tekst: William Shakespeare
Prilagodba i režija: Rene Medvešek i Sara Stanić

Igraju: Nika Barišić, Vid Ćosić, Filip Lugarić, Ružica Maurus, Lara Nekić, Kristijan Petelin

Oblikovatelj rasvjete: Martin Šatović
Majstor rasvjete: Martin Miščin / Goran Krmpotić
Kostimografkinja: Martina Ptičar
Fotograf: Robert Demo
Dizajnerica plakata: Sara Dumančić
Suradnice na ispitnoj produkciji ADU: Kristina Grubiša, Antonela Tošić, Marta Radoš, Dina Kundih

Produkcija: Teatar EXIT, Gradsko kazalište Požega, Akademija dramske umjetnosti Zagreb

premijera u Požegi: 27.03.2024./ premijera u Zagrebu: 4.07. 2024.